Autor: Ivica Brešić

Ovih dana često slušamo opravdanja kako ni veliki gradovi poput Splita i Zagreba nisu u stanju riješiti svoj problem s odlaganjem otpada. Lako je zamisliti kako se time tješe i naši lokalni vlastodršci, zanemarujući  pritom činjenicu da mi nismo velika sredina, već upravo suprotno – sve manji gradić koji već desetljećima nema gotovo nikakve industrije koja bi proizvodila ozbiljnije količine otpada. Odlaganje livanjskog smeća na ovako mali broj ljudi ne bi trebao biti nikakav problem. Posebno sad kada je voda i nepostojeća kanalizacija poskupila za sto posto.

Livnu i cijeloj županiji, jedini adut za potencijalni razvoj i prestanak nestajanja leži u činjenici da imamo nepregledna prostranstva očuvane prirode i prirodnih ljepota. Imamo ono za čime veliki dio Europe očajnički čezne. To je danas resurs od neprocjenjive vrijednosti jer su oni svoje ljepote uništili industrijalizacijom i razvojem. Nas je bivša i sadašnja država toga poštedjela kako bi nas mogli raseliti da razvijamo druge.

Iz današnje perspektive možemo im u jednu ruku zahvaliti na tome. Sada imamo uspješnu dijasporu koja voli svoj kraj više nego mi koji tu živimo. Dolaze redovno i imaju veću turističku potrošnju nego najbolji gosti Dalmacije. Apsurd je da proračun vlasti pune oni koje je ta vlast otjerala ali je tako.

Imamo očuvan okoliš i prirodna bogatstva koja nam daju ogromnu komparativnu prednost za razvoj u odnosu na neka druga mjesta u našoj okolini.

Kad živiš ovdje dovoljno dugo nije teško shvatiti zašto smo poprilične neznalice kada je razvoj gospodarstva u pitanju. Istodobno je nemoguće razumjeti zašto vlastodršci ne mogu shvatiti da će uništavanjem prirode i okoliša uništiti posljednju veliku priliku da se ovaj kraj odlijepi od dna gospodarske rang liste ovakve Bosne i Hercegovine!?

Kako se brutalno odnose prema našem najvrjednijem resursu najbolje oslikava primjer JP Li – Čistoća i „regionalna deponija“ na Korićini te stvarna ilegalna deponija u sred Livanjskog polja.

Grad Livno je poletno uzeo skupi kredit od desetak milijuna ondašnjih maraka i kupio četiri stroja za novoosnovanu tvrtku Li – Čistoća koja je trebala čistiti Livno, kasnije Glamoč i Grahovo.

Strojevi su čistili jedno vrijeme. Posebno pred izbore. Gdje bi kome zatrebao poneki glas buldožer bi zatrpavao i gurao ilegalne deponije u provaliju da se otvori prostor kako bi lakše bacali smeće iz prikolice do idućih izbora.

Nekim od tih strojeva je tandrkalo komunalno, neki su samo ležali i skupljali hrđu.

Tadašnji Gradonačelnik je predložio, a klimoglavci donijeli odluku, da se livanjsko smeće baca u rupu koja mu je prva pala na pamet. Privremeno, u vodom potopljene kopove lignita u Livanjskom polju.

Privremeno traje evo 16 godina da se nitko živ od nadležnih institucija nije oglasio za ovaj ekocid. Šute čak i iz Hrvatske gdje se cijede ta naša ….. u sliv Cetine koju pije cijela Makarska rivijera i izvore Sinjskog polja koje kao vodocrpilište koristi sinjska krajina.

U međuvremenu je od Li Čistoće ostao samo tepih u obliku plasta koji nitko živ ne smije pomjeriti.

Nekad su se na Gradskom vijeću Grada bez statuta usvajale odluke da se provede revizija i pozove financijska policija u Li Čistoću ali to je završilo kao i sve ostale bitne odluke u Gradu bez statuta. Jednostavno ignoriraj dok ne potrošiš još jednog  „čelana“.

Ovih dana, povodom predizbornog paljenja smeća u Mostaru, livanjske deponije se dotakla i federalna ministrica Pozder. Rekla je znakovito kako i u Livnu ima prazna deponija kojom se ona neuspješno bavi već dvije godine. Da se usudila poslati kaznene prijave za nenamjenski potrošen kredit, koji mi Livnjaci vraćamo a da nemamo ni deponije ni sustava odvoza smeća, možda bi bila malo uspješnija.

Dokle ovaj apsurd s uništavanjem okoliša od strane javnih tvrtki ide, najbolje opisuje činjenica da JP Komunalno u istom mandatu oprosti dug kriminalnim puštanjem u zastaru 800.000 maraka potraživanja, poskupi vodu  i „kanalizaciju“ koja ne postoji, za 100%, i opet nema snage da livanjsko smeće odveze na Korićinu. Opet nemaju dovoljno novaca da voze smeće „uzbrdo“ puni kako im je onomad projektirao bivši Čelan.

Ne da nemaju novaca da voze smeće uzbrdo, već i septičke jame koje cisternom prazne građanima za ne male novce odvezu do najbližeg prirodnog vodotoka ili jezera i samo ispuste sadržaj u naše ko fol voljene rijeke i jezero. Da, livanjsko javno poduzeće sadržaj septičke jame ispušta u Buško jezero pod Bilim poljem ili u Sturbu, ovisno gdje im bude bliže.

Kada to radi JAVNO PODUZEĆE koje se zove Komunalno, možete mislit što sve rade privatna poduzeća sa svojim otpadom!

Tko je za ovo sve kriv. Pa krivi smo mi koji niti ne guknemo kad nam voda poskupi za 100% i kad iz mjeseca u mjesec plaćamo vodu više nego struju. Mi, Livnjaci s tri rijeke, stotine izvora, podzemnim morima pitke vode, plaćamo vodu više nego struju u vrijeme najveće energetske globalne krize i šutimo.

Šutimo što naša javna poduzeća uništavaju polje, rijeke i jezera, što Livno nema kanalizaciju a proračun se poduplao u osam godina. Poduplao našim parama koje inflacija kroz poreze pretače u proračune istih onih koji sve ovo rade.

Dok mi šutimo, i u sebi se veselimo što danas nisam ja tema igre „Znaš li tko je dobio rak!??“ u  Gradu  koji s  dna mišje rupe osluškuje hoće li mu narediti da primi mostarsko smeće.

Šutnjom smo svaki dan korak bliže da u potpunosti izgubimo posljednji vrijedni resurs čijim bi se racionalnim korištenjem mogao razvijati naš kraj iz kojeg se može kamen baciti u poznate turističke destinacije Dalmacije.

Jer kad kriza dođe, a doći će, a nabujali proračuni unaprijed potrošeni se pođu smanjivati nemojte biti iznenađeni kad nam kao jedini spas ponude vjetroagregate na planinama, rudnik u Tušnici i tablama te smeće iz Mostara na Korićini.

Ovaj medijski sadržaj nastao je u okviru projekta Centra za građansku suradnju „Promoviranje participacije građana u lokalnoj upravi“ uz financijsku podršku Nacionalne zaklade za demokraciju/NED. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne mora nužno održavati stavove NED-a ili CGS-a.

Korištenje sadržaja i njegovo ustupanje trećim stranama je moguća uz prethodnu suglasnost Centra za građansku suradnju, Livno.