Autorica: Nafiza Dautović

Romana je prvo dijete u porodici Bajrić. Njeni roditelji, s još četvero djece, dva sina i  dvije kćerke se prije skoro pet godine vraćaju iz Njemačke. Iako su ranije živjeli u Zavidovićima odlučuju da svoju budućnost nastave graditi u Stocu. Vjerujemo da je jedan od razloga tadašnja praksa izgradnje i dodjele stambenih objekata za višečlane familije u romskom naselju Ošanjići. No kako izgradnja i dodjela stambenih objekata, po pravilu zahtjeva duži period čekanja, familija se naseljava u predgradskom naselju Zagrad u privatnom smještaju kao podstanari. Roditelji, iako nezaposleni baveći se sekudarnim sirovinama uspješno osiguravaju sredstva za kiriju i za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba za djecu, za njih same.

Romana kreće u Prvu osnovnu školu u Stocu. Od zvaničnih dokumenata ima samo završen treći razred osnovne škole a po uzrastu treba da pohađa osmi razred. Škola počinje proces procjene uslova za pristup polaganju razrednih ispita kako bi se Romana u što skorijem vremenskom razdoblju uključila u nastavni proces sa svojim vršnjacima. Kreće se s programom dopunske i instruktivne nastave, prvo za četvrti i peti razred. Od rezultata koje će postići na kraju polaganja tih razreda je zavisio nastavak obrazovanja za nju. Romana neumorno prihvata sve obaveze. Nesebična individualna podrška bez ikakvog vida nadoknade, pružena je od nastavnika škole. U procesu usvajanja potrebnih znanja  instruktivni rad pomaže joj, ne samo da usvoji minimum potrebnih znanja već da usvoji mnogo više. Svaki sat provjere naučenog potvrđuje njenu želju za učenjem. I naravno uspjeva i s uspjehom završava polaganje. Ide se dalje. Instruktivna nastava za šesti i sedmi razred zahtijevala je mnogo više, naročito u predmetima koji su realativno novi za nju. Posebno zahtjevna bila je matematika. Njena sveska za rad imala je stotine zadataka iz matematike. Nekad je bilo potrebno dodatno tumačenje novih pojmova iz historije, geografije, biologije. Planirana lektira i djela iz književnosti su morala biti pročitana. Na pitanja da li se umorila, odgovarala bi „Neka još ovo da naučim“. Kod kuće joj nisu mogli pomoći.

Polaganje razrednih ispita bilo je zasnovano na Saglasnosti nadležnog ministarstva obrazovanja uz nesebičnu volontersku podršku nastavnika škole i stručne saradnice pedagoginje Azre Krgo Turajlić, profesionalke u izradi, praćenju i evaluaciji lično usmjerenog plana podrške. Realizacija plana  podrške  rezultira  indikatorima postignuća na osnovi kojih Romana se uključuje u nastavni proces zajedno sa svojim vršnjacima. U osmom razredu se potrđuje njen talenat za njemački jezik. Prof. Denis Taslidža motivira je i uključuje u dodatnu nastavu a kasnije u opsežne pripreme za takmičenja. Rezultati su tu. Romana već dvije godine osvaja zavidne rezultate. U 2024. i 2025. godini osvaja druga mjesta na takmičenju DEUTSHH OLYMPIADE. O tome Romana skromno priča. Najčešće slegne ramenima i nasmiješi se.

   Romana je trenutno učenica drugog razreda Ugostiteljsko turističke škole u Stocu. Ostvaruje vrlodobar uspjeh. Matematika i ovdje „zapinje“ s dovoljnim uspjehom, ali njemački jezik ima ocjenu odličan. Prosjek uspjeha iz stručnih predmeta je također odličan.

  Romana je i „velika sestra„ u porodici. Brine se o svojoj mlađoj braći i sestrama, ne samo u provjeri da li su se spremili za školu, da li su svi udžbenici tu, u pripremanju sendviča, već pomaže u pisanju domaće zadaće, provjeravanju i propitivanju naučenih lekcija. Romana dovodi svoju najmlađu sestru u školu. Zagrljaj pred ulazak u školu njene najmlađe sestre je pun brige i sestrinske ljubavi.   Kad je lijepo vrijeme okupe se oko nje u dvorištu i Romana počne s čitanjem lektire, postavljanjem zadataka, pitanja – postaje njihova domaća učiteljica. Od ove godine tu je i najmlađi brat.

Tek je napunio godinu dana a Romana mu zna „sve cake“ oko pripremanja hrane, presvlačenja, igranja, uspavljivanja. Već ga uči brojenju i pjesmicama.

Zašto je to tako? Otac i njena majka svakodnevno odlaze na posao. U pitanju su poslovi na prikupljanju sekudarnih sirovina, dalje njihovom razvrtavanju, čiščenju, te prodaji. Često je to pijaca gdje se treba doći u ranim jutarnjim satima, oko tri – četiri sata ujutro radi mjesta i ostati do predvječerja. Težak je to posao, neizvjestan ali kako njen otac kaže „To je pošten posao. I tko će mi dati drugi“?

Mnoge familije bi postupile drugačije. Nakon završene osnovne škole dijete ne bi nastavilo školovanje, već ostalo kod kuće da pomaže u poslovima. Romana hoće i zaslužuje više.

Romana se uključuje volonterski u aktivnosti nevladinih organizacija. Pomogla je u postavci izložbe povodom obilježavanja Međunarodnog dana Roma, u aktivnostima humanitarnih akcija i u aktivnostima zaštite kulturnih spomenika u Stocu. Na pitanja kako uspjeva pronađi vrijeme odgovara „Roditelji mi ne brane, kažu ako želiš idi. Ranije ustanem, naučim i stignem“.

Ovog ljeta Romana je posebno zabrinuta. Njena majka je u više navrata morala potražiti liječničku pomoć, prvo u Stocu a kasnije u hitnoj bolnici Južnog logora. Nalazi potvrđuju potrebu daljnjeg ispitivanja. No Romanina mama trenutno nema zdravstveno osiguranje. Sve preglede i svi lijekovi se moraju plaćati. Iako te probleme majka i otac nastoje sakriti od djece, Romani to nije moglo promaći. I zabrinuta je i tužna. Zato dodatno nastoji pomoći majci oko njenih kućanskih poslova, oko braće i sestara, redovno pohađa nastavu i uči.

Romana je bila motivacioni govornik na Konferenciji Prezentiranje lokalnog akcionog plana za unapređenje kvalitete života za Rome u Hercegovačko – neretvanskom kantonu. Obratila se na tri jezika: na maternjem romskom, na bosanskom i na njemačkom. Tada nam je otkrila želju „Hoću da postanem profesor njemačkog jezika i da pomažem svoj djeci“.

Kao mali motivator za školovanje za školsku 2024/25 bila je podrška „Sorela“ od UG Transformator zamišljena na način da dvije ili tri sestre ili pak prijateljice udruže donacije u iznosu od planiranih stotinu konvertabilnih maraka za jedan mjesec i uplate sredstva na direktni račun. Za školsku godinu potrebno je deset parova sestara, prijateljica. Jedan par sestara – jedan mjesec, ili pak mjesečno svaka sestra po deset konvertabilnih maraka. A živimo u stvarnosti punoj apela za pomoć.

Šta Romana može poručiti svojim vršnjacima, djeci koja odustaju od obrazovanja?

Da je važno da ne odustaju od školovanja i od svojih snova. I da ne „gube“ vrijeme na

nepotrebne stvari.

Zasigurno za ovakav uspjeh nije dovoljna samo motivacija djeteta već i podrška okoline.

Ovaj medijski sadržaj nastao je u okviru projekta Centra za građansku suradnju „Promoviranje participacije građana u lokalnoj upravi“ uz financijsku podršku Nacionalne zaklade za demokraciju/NED. Sadržaj je isključiva odgovornost autorice i ne mora nužno održavati stavove NED-a ili CGS-a.

Korištenje sadržaja i njegovo ustupanje trećim stranama je moguća uz prethodnu suglasnost Centra za građansku suradnju, Livno.