Autor teksta i fotografija: Ajdin Kamber

Bistra rijeka koja vijugavo protiče niz zelene pašnjake dok se nad njom nadvio dva milenija star kameni most predstavlja jedan od najljepših prizora u BiH. Planinska rijeka Šujica izvire ispod prevoja Malovan i podno Kupreškog polja te svoj put nastavlja kroz Šujičko i Duvanjsko polje u dužini od 48 kilometara do sela Kovači gdje nestaje u veličanstvenom ponoru ispod strme litice.

Prema pojedinim izvorima rijeka je dobila ime po tome što se rep riječnog raka se u narodu naziva šuja, pa otud i Šujica. 

Poznati putopisac Zuko Džumhur Šujicu je nazvao najkrivudavijom rijekom na svijetu. Njeni prizori već dugo vremena privlače pjesnike, fotografe, ekologe, ribare, turiste i avanturiste. U njenim bistrim i čistim vodama žive pastrmka i lipljen, kao i riječni rak koji nastanjuje isključivo čiste vode. Postojanje riječnog raka je znak kako su vode nezagađene, a nažalost takvih je sve manje u našoj zemlji što dodatno daje na značaju i vrijednosti rijeke Šujice. Stanovništvu ovih krajeva rijeka vjekovima znači mnogo i ljudi žive ovdje još od vremena Ilira. Na njoj napajaju stoku po kojima je poznat ovaj kraj ili se vode koriste za navodnjavanje polja, njiva i bašti. I danas se vode iz Šujice dijelom koriste za vodoopskrbu istoimenog mjesta Šujica.

U centralnom dijelu Šujičkog polja iznad rijeke podignuta je Galečka ćuprija ili Rimski most. Procjenjuje se kako je most izgrađen u prvom vijeku, odnosno da je star preko 2.000 godina i da je arhitektonsko djelo Rimljana koji su most izgradili kako bi spojili Salonu, današnji Solin pored Splita, sa unutrašnjošću tadašnje provincije Dalmacije. 

Jedna od najljepših rijeka u BiH

Rijeka Šujica je samo jedna u nizu ponornica kojima vode sa niza kraških polja završavaju u Jadranskom moru. Kroz Kupreško polje protiče rijeka Milač koja ponire kod sela Malovan te se nekoliko kilometara dalje pojavljuje kao rijeka Šujica u blizini istoimenog mjesta. Šujica potom teče kroz Šujičko i Duvanjsko polje te ponire u selu Kovači da bi se s druge strane planine pojavila kao Ričina koja se ulijeva u Buško jezero čije opet vode završavaju u rijekama u Hrvatskoj i naposljetku u Jadranskom moru. Ukoliko je godina sušna, rijeka Šujička zna biti bez vode oko 150 dana u godini.

Cijeli taj sistem kraških nadzemnih i podzemnih voda izuzetno je osjetljiv na zagađenja stoga bi posebna pažnja trebala biti posvećena zaštiti jer dio voda se i danas koristi u bunarima i vodovodima za piće.

Svoj put Šujica završava u zadivljujućem ponoru nedaleko u selu Kovači sa nevjerojatnim kapacitetom od oko 80 metara kubnih vode u sekundi.

Cijelo ovo područje bogato je brojnim prirodnim fenomenima i oblicima nastalih na krškom terenu, od kraških polja, rijeka ponornica, jama, vrtača, speleoloških objekata i drugih koje predstavljaju izuzetno prirodno bogatstvo na kojem bi se mogao razvijati održiv eko-turizam, ruralni i naučni. Preduslov je svakako održavanje, briga i zaštita prirode u što izvornijem obliku.

Hidroelektrane bi značile kraj Šujice kakvu poznajemo

Potencijal rijeke Šujice su uočili i investitori koji su planirali izgradnju nekoliko malih hidroelektrana i drugih objekata za proizvodnju električne energije. Planirana je gradnja četiri male hidroelektrane u gornjem toku, te crpna hidroelektrana u blizini ponora.

Stanovništvo Šujice i Tomislavgrada diglo je glas protiv hidroelektrana i stali su u zaštitu rijeke. Naposljetku su investitori odustali, dijelom zbog pritiska javnosti, a dijelom zbog toga što rijeka Šujica nema dovoljno vode tokom godine tako da im se investicija ne bi isplatila. Bar ne kratkoročno, a naši investitori su uglavnom navikli na brzu zaradu.

„Bile su planirane četiri mini hidrocentrale na gornjem toku rijeke Šujice. Oni su skužili da jednostavno u tom dijelu nema dovoljno vode. Kada su investitori počeli malo više oko projekta raditi shvatili su da nema glavnog medija koji bi trebao pokretati hidroelektrane. U toku godine rijeka teče tri četiri mjeseca maksimalno. Šujica je mala rijeka. I onda su vidjeli da ni lokalna zajednica to nije najbolje prihvatila te su zbog toga, ali i ekonomskih razloga odustali“ govori Mirko Šarac iz Udruge Naša baština iz Tomislavgrada.

Osim na gornjem toku, isto tako je planirana i gradnja CHE (crpne hidroelektrane) Vrilo u selu Kovači gdje ponire rijeka Šujica. Koncesiju za izgradnju hidroelektrane Vrilo od 66 MW na rijeci Šujici u općini Tomislavgrad dala je Vlada FBiH, a koja je po najavama trebala proraditi krajem ove 2023. godine. Za izgradnju su  odobrena kreditna sredstava od strane Njemačke razvojne banke (KfW) Elektroprivredi HZHB u iznosu od 100 miliona eura.

Čini se, bar kako primjećuje naš sagovornik, da su investitori odustali i od ovog projekta.

„Nitko njima nije zabranio da to mogu uraditi, nego su jednostavno shvatili da je to projekat zablude. Nemaju vode. Iz tog razloga je Elektroprivreda odustala od HE Vrilo. Trebaš uložiti sto miliona u nešto, a nemaš medija. Nitko više ne radi na tim projektima“, kaže Mirko Šarac.

Praktično, rijeka Šujica je odbranila samu sebe.

Na upite šta se tačno dešava sa najavljenim elektroenergetskim projektima na rijeci Šujici, u kojoj su fazi i da li su investitori od njih definitivno odustali, smo poslali Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Livanjskog kantona kao i Elektroprivredi HZHB, ali do objave teksta nismo dobili odgovore. Na email-ove i telefonske pozive nisu odgovarali.

Građani protiv hidroelektrana

Šujica nije jedina rijeka u BiH na kojoj su investitori uočili potencijal i mogućnost brze i lake zarade. Na brojnim rijekama u BiH izgrađeno je preko stotinu malih hidroelektrana, a dio njih su do tada bile netaknute planinske rijeke. Vode iz ovih rijeka su završile u cijevima, a nerijetko ljeti možemo vidjeti potpuno suha riječna korita. Te rijeke su praktično ubijene, u potpunosti je narušen biodiverzitet, stanovništvo je dijelom uskraćeno za vodu, te su smanjene šanse za razvoj turizma na tom području. Prirodni resursi koji pripadaju svima dati su privatnicima pod koncesiju u bescjenje.    

U Udruženju Eko akcija navode kako je u BiH do sada izgrađeno preko 119 malih hidroelektrana u BiH, a da je ih je preko 300 bilo u fazi gradnje ili je bila planirana gradnja. Praktično niti jedan riječni tok ne bi ostao netaknut, a šteta napravljena prirodi bi bila nemjerljiva.
Poređenja radi, u ovom Udruženju navode kako je 108 malih hidroelektrana, koliko ih je bilo u pogonu 2020. godine, proizvelo svega 341,02 GWh, što predstavlja tek 2,2% od ukupno proizvedene električne energije u BiH. Isto tako navode kako je samo vjetroelektrana Mesihovina proizvodila struje koliko i 60 mini hidroelektrana. Postavlja se pitanje da li je vrijedilo skrnaviti i uništiti tolike riječne tokove gradeći brane i male hidroelektrane za zanemarive količinu energije.

Iako investitori često kao opravdanje za gradnju MHE navode otvaranje radnih mjesta, povećanje ulaganja, privlačenje investicija i sl., od toga uglavnom ne bude ništa. Male hidroelektrane su prilično automatizovane i zapošljava se minimalan broj osoba uglavnom na održavanju.

Uništili 35 riječnih tokova radi mizernih 0,46% kantonalnih prihoda

Iz Eko akcije navode kako su koncesione naknade veoma niske i iznose svega jedan do tri posto od prihoda MHE. Navode i primjer Srednjobosanski kantona u kome je do sada izgrađeno 35 malih hidroelektrana, što predstavlja trećinu od ukupnog broja svih MHE u BiH, i tamo se koncesionim naknadama ubire svega 0,46% od ukupnih prihoda kantona.

Da li je vrijedilo na 35 mjesta pregraditi, betonirati, izmijeniti riječne tokove ili rijeke preusmjeriti u cijevi radi mizernih 0.46% prihoda.

Nakon dugotrajne i iscrpljujuće borbe aktivista i građana za rijeke, konačno je popustila i vlast. Tako je Dom naroda Parlamenta Federacije BiH na sjednici održanoj u junu 2022. godine donesena odluka o zabrani izgradnje mini hidroelektrana. 

No to ne znači da su bitke za rijeke završene.

Isto važi i za rijeku Šujica koja je izuzetno značajna iz razloga je što napaja cijeli prostor Duvanjskog polja i bilo kakve intervencije na njoj bi donijele nepopravljive štete.

“Ako se napravi brana u kanjonu Šujice, a sva su duvanjska izvorišta ovisna o vodi iz Šujice, i ako je pregrade odmah će dehidrirati bunare i izvorišta. Niko nema pravo, nitko nema monopol na vodu. Voda je javno dobra”, zaključuje Mirko Šarac.

Najveće bogatstvo rijeke Šujice je njen izvorni, netaknuti oblik i kao takva privlačiti će naučnike i turiste. Nadati se kako je bitka za Šujicu završena i da će i nadolazeće generacije imati priliku da se dive njenim veličanstvenim meandrima, kanjonu i žuboru bez betonskih prepreka, cijevi, akumulacije ili turbina.

Ovaj medijski sadržaj nastao je u okviru projekta Centra za građansku suradnju „Promoviranje participacije građana u lokalnoj upravi“ uz financijsku podršku Nacionalne zaklade za demokraciju/NED. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne mora nužno održavati stavove NED-a ili CGS-a.

Korištenje sadržaja i njegovo ustupanje trećim stranama je moguće uz prethodnu suglasnost Centra za građansku suradnju, Livno.